Proslava svetog Mihaela arkanđela – Homilija mons. dr. Vlade Košića

02/10/2016

 

BiskupKosic

 

Draga braćo i sestre

Slaveći danas svete arkanđele slavimo zapravo Božju snagu i Božje zauzimanje za čovjeka: Mihael je pobjednik nad đavlom, vođa anđeoskih četa; Gabrijel je nositelj Radosne vijesti ljudima; Rafael je ozdravitelj bolesnih, glasnik da Bog liječi. Sve to trebamo i očekujemo od Boga.

Ova je župa posvećena svetom Mihaelu arkanđelu pa bismo se u ovom razmatranju trebali više zaustaviti na poruci ovog svetog Arkanđela.

Mihael već po svom imenu poručuje: „tko je kao Bog?“ i odgovara: nitko! Bog je jedan jedini i – nepobjediv. Bog uvijek pobjeđuje. Mogu ljudi, mogu razne zle sile ustati protiv Boga, ali neće ga nadvladati, Bog je uvijek pobjednik.

Mihael potvrđuje – stoje rekao starozavjetni pravednik Job – daje život borba na zemlji. U toj borbi svi mi sudjelujemo, na razne načine, neprestano. Dakako, borimo se za bolje životne uvjete, borimo se za istinu koja se u mnogim dijelovima još teško probija u našem društvu, borimo se za slobodu misli, riječi i djela, borimo se za slobodu vjere, za slobodu našeg hrvatskog naroda. Trebali bismo se danas sjetiti i poginulih za Domovinu: prije 25 godina nametnut je bio našoj zemlji Hrvatskoj i našem narodu nepravedni i osvajački rat tako da su u obrani Domovine poginuli mnogi naši mladići, muževi, djevojke i žene, još je više ranjenih, invalida, onih koji imaju teže i lakše ožiljke na tijelu i duši … Borba, obrana, život. Nisu li i naši branitelji koji su se svojoj ljubavlju prema Domovini i hrabrošću pred agresorom izložili napadima i podnijeli neviđene, nadljudske napore i žrtve, slični svetom Mihovilu i njegovoj nebeskoj vojsci? Zmaj, đavao, sotona neprestano navaljuje na Boga i one koji su Božji, a Mihael i anđeli njegovi, ali i mi koji se Kristovim imenom zovemo, pozvani smo da se tom zmaju odupremo, da stanemo pred njega i njegovu vojsku i boriti se protiv njega. To je moguće ako nam Bog daruje hrabrost da se ne bojimo za sebe, da smo sposobni žrtvovati sebe da bi drugi, naši bližnji živjeli, da bi oni koje volimo imali budućnost. To su upravo učinili naši hrvatski branitelji prije 26 godina. Bio je baš mjesec rujan 1990.1 ja se sjećam tih dana, sjećam se baš i Miholja, kada sam se vraćao s proštenja u Prelošćici, gdje je također zaštitnik sveti Mihael, kako sam naišao na povratku u Petrinji na neko komešanje, blizu policijske postaje gdje su se okupili oni koji su protestirali i željeli neku Srbiju, a naši su policajci-specijalci u punoj spremi išli njima u susret, da smire pobunjenike… To nije slutilo na dobro, bile su to naznake da se neko veliko zlo sprema. A onda je u studenome ubijen u Sisku svećenik Antun Grahovar i mi smo od tada osjećali neku . bojazan i nismo znali što nas čeka. Sljedeće ljeto već se rat rasplamsao, a u rujnu 1991. Petrinja je gorjela, narod je morao u progonstvo, a neprijatelj je rušio opustošena okupirana sela i gradove, rušio crkve i kapele, palio kuće i bolnice, škole i sve gdje su živjeli naši ljudi. Danas, 25 godina nakon tih događaja znamo daje to bio, te 1991., najžešći udar i daje tada neprijatelj slomio Hrvatsku, nje više ne bi bilo. Ni nas ne bi bilo ovdje, Bog zna. Zato je bilo potrebno mnogo onih koji su imali hrabrosti stati pred neprijatelje, a koji su bili neusporedivo više oboružani i opremljeni svim mogućim oružjima, ali su naši branitelji imali nemjerljivo veću prednost: nisu imali oružje no imali su hrabro srce i veliku ljubav prema Domovini. I rekli bismo: i u Vukovaru i Dubrovniku, i u Šibeniku i u Gospiću, u Karlovcu i Sisku, u Slavonskom Brodu i Vinkovcima… i tolikim mjestima Lijepe naše to hrabro srce kucalo je za slobodu i mir, u tisućama i tisućama naših ljudi, koji su se molili i vjerovali. I tko je pobijedio? Naši su branitelji pobijedili 1995.1 zato nije neobično što su hrvatski policajci uzeli svetog arkanđela Mihaela za svoga zaštitnika jer su u njemu vidjeli tu božansku snagu, pobjednika koji je porazio staru zmiju, đavla, onoga koga je Gospodin naš nazvao „čovjekoubojicom od početka“ i „ocem laži“ (Iv 8,44).

U svetom Mihaelu se sažima sva teologija povijesti svih ljudskih ratova, mržnji i zala jer svi ljudski sukobi, ubojstva i ratovi svode se na duhovno područje. Sjetimo se prvih ljudi i prikaza njihova izgona iz zemaljskog raja, uloge zmije tj. đavla u tome i povijesti nesreće i daljine čovjeka od Boga.

Upravo je đavao, ta zmija iz Edena, zavela ljude da ne slušaju Boga. On im je obećao za neposlušnost da će postati kao bogovi. Bilo je to iskušenje ne zamamnog voća nego napast bogovati. Ljudi su poželjeli biti oni koji odlučuju što je dobro a što zlo, oni su željeli sami – bez Boga i njegovih zapovijedi – određivati kriterije života. No, budući da ljudi nisu stvorili život, nego Bog, nisu ni mogli ispravno odlučivati o temeljima života i smrti – i svojim su se nepovjerenjem prema Bogu udaljili ne samo od Boga i edenskog vrta, nego i od života, upali su u trpljenje i smrt. Borba za čovjeka i njegovu budućnost, prema Bibliji, započela je već od tog početka krivog izbora: anđeo je bio postavljen kod „drveta spoznaje dobra i zla“ da ognjenim mačem bdije da se ljudi ne bi ponovno približili tom izvoru života i još dublje pali. Bog ih tako čuva jer im priprema oslobođenje od grijeha: nakon dugih vremena poruke koju im daje po prorocima i svojim poslanicima, šalje im svoga Sina, Isusa koji je pobjednik nad đavlom. On je rekao apostolima: „hrabri budite, ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33)

Borba koja je u pozadini svih borbi, koja je boj svih bojeva – duhovna je borba, duhovni je boj. Ne vojujemo mi s ljudima, nego sa samim zlime, borimo se ne tek sa sobom i s ljudima, nego s đavlom koji je ratnik zla. Mihael je simbol Božje pobjede, a jer Bog uvijek pobjeđuje, on je nadvladao đavla i on ga neprestano nadvladava: „Zmaj uđe u rat i ne nadvlada”, kaže sv. Ivan u Otkrivenju. I kada se mi borimo, što ćemo učiniti, hoćemo li izabrati dobro ili zlo, jesmo li za ono što je Božje ili što je protiv Boga, zazovimo ime svetog arkanđela Mihovila, tog duhovnog vođe anđeoskih pobjedničkih četa i mi ćemo s njim pobijediti. Pobijediti nam valja najprije svaki grijeh i svaku zlu misao, riječ i djelo. Pobjeda je često rezultat mnogih poraza, tako da se ne može reći ni za svece da su oni uvijek samo pobjeđivali. Ali se za sve može reći da su se borili, a sv. Augustin lijepo reče: „Nitko nije pobijedio, tko se nije borio!” Dakle, valja nam se boriti, ne bojati se ući u boj protiv zla. To prvo znači: ne miriti se sa zlom, htjeti ga suzbiti, okrenuti u dobro. A sv. Ivan Arški reče za svece kako nisu svi dobro započeli, ali su svi dobro završili. Prema tome, ako doživimo i poraze, važno je da ponovno svaki put započnemo, da se bojimo nastaviti boriti se, s vjerom da će Krist u nama sigurno pobijediti. Sveti Pavao govori u poslanici Efežanima kaže daje naše oružje ovo: „Dakle, budite postojani! Opašite bokove istinom, na prsa stavite oklop pravednosti i obujte noge spremnošću da propovijedate evanđelje mira. Povrh svega, uzmite štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač duha, to jest riječ Božju” (Ef 6,14-17)

Da bismo, draga braćo i sestre, bili sposobni sa svetim anđelima pobjeđivati i biti nositelji Kristove pobjede, potrebna su nam ta „oružja”: istina, pravednost, spremnost propovijedati evanđelje mira, vjera, duh!

Tako naoružani sigurno nećemo izgubiti konačnu bitku, nego ćemo zadobiti spasenje. Ono nam je već izborio Krist, ali i mi s vojskom anđela i svetih trebamo pridonijeti toj pobjedi, boreći se za ono što je istina, pravednost i mir, u vjeri u Duhu Svetome.

Na žalost oni koji su se prije 25 godina borili za slobodnu Domovinu, koji su s idealima išli u borbu i žrtvovali se, ostavljeni su na margini društva. Njih mediji ne veličaju, ne pitaju i ne poštuju, dapače svjedoci smo kako se prezire njihovo mišljenje i izruguje njihova žrtva i ljubav za Domovinu. A u medijima koji dominiraju našoj Domovinom gotovo da i nema slobodoumnih i istinitih ljudi koji promiču pravednost i istinu. Kako se boriti protiv toga? Dakako istinom, ustrajno i svjesno da se ona teško probija i daje progonjena. Ali sveti Mihael je pobjednik!

Danas na žalost, ne možemo također ne vidjeti i tolike nepravde koje se događaju mladim obiteljima i općenito mladima u našoj Domovini. Mislim prije svega na uvjete života i rada koji se dramatično sužuju za one koji su spremni boriti se i u težim prilikama, da usprkos privlačnom zovu iz drugih zemalja, ostanu izgrađivati svoju Domovinu. Riječ je o tome kako se teško primaju na posao i kako se na žalost lako otpuštaju ljudi koji su stručni, koji znaju svoj posao, ali nisu podobni onima koji se ponašaju kao bogovi, kao gospodari života i smrti. U nebo je to vapijući grijeh, kada se zapošljavaju ljudi bez kvalifikacija, a odbacuju stručni i sposobni, no, po ključu ideološke ili stranačke pripadnosti te se obezglavljuju čitave obitelji i zatvara budućnost pred ljudima koji mogu puno dati svojoj Domovini i narodu. Kako se boriti protiv tih nepravdi? Prozivat ćemo, mi vjernici nećemo se bojati govoriti istinu. Trebamo upozoravati na korupciju i manipulacije, trebamo biti oni koji štite svoje bližnje i za njih se bore da mogu živjeti, raditi i u slobodi napredovati.

Ili recimo: kako pomoći našim proizvođačima, bilo kojeg proizvoda? Pa tako da kad nešto kupujemo, da pogledamo odakle je – i kupujemo domaće, hrvatsko! Naši proizvođači mlijeka propadaju jer se uvozi mlijeko iz Mađarske, Francuske…  Zašto nismo svjesni da kupujući domaći pomažemo našim ljudima da imaju od čega živjeti?!

Puno je tema i područja na kojima se trebamo neprestano boriti i izboriti za ono što je dobro, što je Božje. Zato nam treba nebeska pomoć, pomoć i zaštita svetih anđela, posebno svetoga Mihaela, vođe nebeskih četa koje pobjeđuju u duhovnom boju. A duhovni boj treba prethoditi svakoj i zemaljskoj i nebeskoj borbi za prave vrijednosti: istine, pravednosti, vrijednosti vjernosti u braku, u odnosu na shvaćanje braka i obitelji, u odnosu na mlade i našu budućnost, u odnosu na sve što je kadro nositi naš narod kao pravi temelj, koji daje i promiče život.

Sveti Mihaele i svi sveti anđeli, čuvajte nas, štitite nas u zemaljskim i nebeskim borbama, da s vama i mi budemo Kristovi pobjednici. Amen.

Stranice:1234567...29»
Župa sv. Mihaela Arkanđela
Kapucinska 47
10040 Zagreb-Dubrava
zupni.ured.mihael@kapucini.hr
Tel. 01 29 58 668
Faks: 01 29 58 674
Župnik: fra Branko Lipša

Naša crkva

svmihael15 svmihael14 svmihael13 svmihael12 svmihael11 svmihael9 svmihael8 svmihael7 svmihael6 svmihael5 svmihael4 svmihael3 svmihael2 svmihael10 svmihael1

Anketa

Sviđa li vam se naša web stranica?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Posjetitelji...

  • 0 Administratora.
  • 1 Gost.