Kumstva
Tko (ne)može biti kum?
Sakrament krštenja i potvrde (krizme) traži da primatelj sakramenta ima kuma ili kumu, odnosno kuma i kumu; ali nikako dva kuma istog spola (usp. ZKP kan. 873). Zadaća kuma je da pomaže kumčetu u njegovu rastu u vjeri (usp. ZKP, kan. 872), što znači da i sam mora biti poučen o bitnim svojstvima vjere, te biti praktikant vjere. Reći će sv. Augustin da je bolje ne imati kuma nego imati takvoga koji će biti na sablazan. Ulogu kuma ne mogu zamijeniti svjedoci, ali oni mogu biti pridodani kumu.
Zakonik jasno propisuje koja svojstva mora imati kum, tj. propisuje kad netko ne može biti kum (ZKP, kan 874§1).
Uvjeti za kumstvo su:
- kum mora biti katolik, koji je krizman i pričešćen,
- da je praktičan vjernik (to znači da ide u crkvu; ako ima djecu da ih šalje na vjeronauk ili da mu dijete pohađa vjerski odgoj u vrtiću, da prima blagoslov obitelji…),
- da je navršio 16 godina, osim ako veliki pastoralni razlozi traže iznimku, koju će procijeniti župnik ili djelitelj sakramenta,
- da je sposoban služiti se razumom (kan. 11),
- da živi u regularnom crkvenom braku ili da je slobodan.
Ne može biti kum:
- ne mogu biti kumovi otac ili majka djeteta,
- tko se ispisao iz Katoličke crkve ili pripada nekoj drugoj crkvenoj zajednici (protestant, pravoslavni) ili se smatra ateistom ili nevjernikom,
- onaj tko živi u neregularnom braku (tko je vjenčan samo civilno, živi u vanbračnoj zajednici ili tome slično….),
- onaj tko može biti od velike sablazni (drogeraš, razbojnik, živi nemoralno…)
Svaka druga osoba koja može primati sakramente može biti i kum-a. Ona osoba koju je napustio bračni drug i živi sama, tj. nije u novoj ženidbenoj vezi i prima sakramente (praktični vjernik) može biti kum-a.
