Pismo župnika
Dragi župljani,
u vremenu smo Došašća kada se na poseban način pripremamo za slavlje Isusova rođendana i u našoj župi. Ovih dana budemo se ispovijedali, pohađamo mise zornice, traju vanjske pripreme… No, pokušajmo se i na duhovan način približiti ovaj tako veliki događaj za ljudsku povijest – Isusovo rođenje.
Ima li koja majka u svijetu koja se s radošću ne sjeća rođenja svoga djeteta? Nije bitno je li to dijete majci prvo, treće ili peto. Kada taj dan dođe, majka „poleti“ svome djetetu prva čestitati. Iz prevelike ljubavi sva će se unijeti kako bi „osigurala“ ozračje sreće u svome domu. Taj dan spremna je progledati kroz prste sve nepodopštine, učiniti i pokoji ustupak svome djetetu jer taj dan je „djetetu rođendan“. A sve je počelo onim trenutkom kada je prvi puta saznala kako je ostala u drugom stanju. Koliko sreće, leptirića u želudcu, uzbuđenja i drugih osjećaja koji su je tada proželi. Nije nedostajalo niti strepnje, neke vrste straha pred budućnosti, ali sve to bilo je prožeto nevjerojatnom radošću.
I tada je počeo put koji će trajati devet mjeseci. Put preobrazbe majčina tijela, majčinih osjećaja… Kako se putovanje bližilo cilju, tako je radost bila veća, srce jače tuklo. Približavajući se terminu rađanja ništa izvanjsko više nije bilo bitno. Niti prašina po kući, niti paučina u kutovima zidova, niti „kvocanje“ ostalih eventualnih ukućana, već samo ono što nosi pod srcem, a uskoro će ugledati sunčevu svjetlost. Naravno, kako će i postojati briga za izvanjsko kada majci tada nema spavanja jer se beba „rita“, podbuhla je od nakupljanja vode, ima pritisak na zdjelicu i na mjehur, česta povraćanja, muči ju žgaravica i mnoge druge stvari koje su tada samo majci poznate. Naravno kako svaka majka ima individualna iskustva i ponešto drukčija, ali poteškoće su tu i unatoč njima radost se nije umanjivala. Dapače, uz možda veću strepnju i česte strelovite molitve upućene Bogu da sve dobro prođe i da njezino dijete i ona ostanu živi i zdravi, a napose dijete, uzbuđenje je samo raslo. Što majka proživljava u trenutku rađanja, a nekada taj čin traje i po nekoliko sati, to samo ona zna. A kada dijete dođe na svijet, sve se zaboravi. I opet svaka majka zna onaj trenutak kada svoje dijete po prvi puta primi u svoje naručje. I tu je opet novi početak. Dijete je došlo na svijet, počinju nove drukčije brige i majka dok je živa bude imala iste osjećaje, iste strepnje prema svome djetetu bez obzira koliko ono imalo godina.
Pokušajmo si dočarati kako je bilo s Marijom, Isusovom majkom. Je li i ona prolazila iste boli i „porođajne muke“? Možda, uz pokoju teološku spekulaciju s obzirom na to da se u početku Biblije muke rađanja prikazuju kao posljedica istočnog grijeha od kojeg je Marija bila izuzeta, ali zamislite u kojim okolnostima. Na putu od Nazareta prema Betlehemu i to sve na magarcu, rođenje u štalici jer nije bilo mjesta u svratištu, pa sam čin rođenja, pa bijeg u Egipat, pa, pa pa i sve tako do križa……
Ali zašto sam sve ovo pisao? Mi ovih dana budemo slavili Kristov rođendan. Majke znaju što to znači. Niti očevi nisu izuzeti od radosti i slavlja. Iako nismo svi „majke“, svi smo nečija djeca i drago nam je kada se mama sjeti našeg rođendana (i zato zahvaljujte Bogu na vašim mamama dok su žive). A nama se rodio Spasitelj. Kao što se svaka majka raduje rođenju svoga djeteta, svi mi se trebamo radovati Kristovom rođendanu. Tim činom utjelovljenja Bog nam je iskazao preveliku ljubav. Otkupio nas od naših grijeha. I sve izvanjsko trebalo bi postati nebitno. I unatoč našim ovozemaljskim „bolima“, radujmo se. Jer, kako je negdje rečeno, Božić je trenutak kada se sva kršćanska obitelj sjeća da je Bog, proživjevši svoju vlastitu, jednu ljudsku povijest, ušao u sveopću povijest čovječanstva i postao njezinim stožerom te postao jednim žarištem koje skreće povijest na druge linije i osigurava joj druge snage.
Drage mame u župi, učinite ovih dana ozračje u svojim obiteljima onakvim kakvoga imate kada slavite rođendan svoga djeteta kojega ste devet mjeseci nosile pod svojim srcem, a svi Bogu zahvaljujmo na ovom velikom Božjem daru svima nama. Na daru spasenja po malom Bogu, „Božiću“.
Vaš župnik
