Dragi i poštovani župljani i prijatelji Župe svetog Mihaela arkanđela u Zagrebačkoj Dubravi!

Prošlo je već nekoliko mjeseci otkako se nisam javljao putem medija našim župljanima. Uvjeren sam da ste svi informirani o izolaciji našeg kapucinskog samostana svetog Mihaela u Dubravi zbog trojice zaraženih u samostanu. To su pravi razlozi za našu odgovornost jedni prema drugima, zato do petka nema nikakvih događanja u našem samostanu niti u našoj crkvi. Tko ne može biti na misi u drugim župama u Dubravi, pratite svetu misu na hrvatskoj televiziji. Mi, Vaši fratri, slavit ćemo svetu misu za sve, ali bez Vaše prisutnosti zbog opasnosti zaraze koronom. Mislim da je ovo dovoljan razlog da se ovim putem svima javim i uputim nekoliko poticajnih riječi na temelju evanđelja svetog Mateja koje nam crkva u ovu 32. nedjelju kroz godinu upućuje za naš duhovni rast. Čitava Crkva nalazi se u posljednjim nedjeljama liturgijske godine u kojima nas Božja riječ poziva na budnost u vjeri i na ustrajnost u življenju svoga predanja Bogu. Matej nam u današnjem evanđelju govori o gozbi i o pozivu na tu gozbu. Kralj priređuje gozbu svome sinu. Na nju su pozvane 10 djevica, 5 ih bijaše mudrih, a 5 ludih. Mudre nisu sigurne kada će zaručnik doći na svadbu, jer se znalo dogoditi da su se predugo zadržali u kući zaručnice i zato stigli u kasnu noć. To je bio razlog da su sa svjetiljkama ponijele i ulje u posudama, kako bi spremne dočekale zaručnika i ušle na svadbu. S druge strane Matej nam opisuje lude djevice koje ne razmišljaju o problemima i svim poteškoćama koje im se mogu dogoditi, već bez ulja dolaze na svadbu. Problem nastaje onog trenutka kada je zaručnik okasnio, one pozaspale i na zov o dolasku zaručnika trebaju biti budne i spremne. To znači s upaljenim svjetiljkama dočekati zaručnika i s njim uči na radost svadbene gozbe. Mudre su spremne odmah, a lude će morati otići u grad i kupiti ulje za svoje svjetiljke. Došavši zaručnik u svadbenu dvoranu na gozbu prihvaća samo spremne i budne, a ludima se zatvaraju vrata i čuju riječi zaručnika „Ne poznam vas.“
Predraga kršćanska braćo i sestre, ove riječi govore nam o potrebi mudrosti i dobrih djela u našem životu, kao znak ulja za svjetiljke. Mnogi si danas umišljaju da su mudri, ali se ne trude živjeti zakon ljubavi, nego glume propise koje su sami sebi donijeli. Ovim evanđeljem Isus nas poziva na budnost u svome konkretnom kršćankom životu. Vrijeme opasnosti od korone, vidimo da nikoga ne zaobilazi. Ovih dana ušao je i u prostore našeg kapucinskog samostana i u našu crkvu. Što nam je činiti? To je sada ključno pitanje i nama fratrima i vama vjernicima. Biti odgovorni, čuvati zdravlje jedni drugima i moliti da nas ovo zlo što prije napusti. Tu se osjeća važnost u svome životu imati u posudama ulja, kako bi svjetiljka naše vjere mogla gorjeti i tako današnjem čovjeku, bez nade, otvoriti vidike Božje prisutnosti i njegove brige za svakoga čovjeka. Bogu nitko nije nevažan, kako reče naš pokojni profesor fra Tomislav Janko Šagi Bunić.
U ovim danima, kada smo fizički udaljeni jedni od drugih, ne znači de se ne razumijemo ili da se ne volimo. Poštivajući odredbe naših crkvenih poglavara i našeg stožera rastemo u zajedništvu i u odgovornosti.
Nadam se da će sljedeće nedjelje situacija biti povoljnija, te da ćemo biti u crkvi i fizički zajedno. Do tada molimo nebeskog Oca jedni za druge vapijući „Pomozi nam u našim kušnjama Gospodine.“

Svima želim mir i dobro!

Vaš fra Branko Lipša, župnik