BIJELA NEDJELJA – NEDJELJA MILOSRDNOG ISUSA

Dragi i poštovani župljani i prijatelji Župe svetog Mihaela arkanđela u Zagrebačkoj Dubravi!

Danas je za nas kršćane osmi dan od najvećeg blagdana Uskrsa. Braća pravoslavne vjere upravo danas slave Uskrs. Kod nas danas je Bijela nedjelja koja nam želi ukazati na prvu crkvu i vrijeme odraslih koji su primili, u Uskrsnom bdijenju, krštenje i obučeni u bijele haljine živjeli čitavu osminu. Na današnji dan oni su skidali bijele haljine i ušli u crkvu kao punopravni članovi vjernika. Prema želji i odredbi sada svetog Ivana Pavla II. danas crkva slavi i blagdan Milosrdnog Isusa od kojega tražimo da bude milosrdan nama i čitavom svijetu.

Božja riječ današnje nedjelje donosi nam iskustvo apostola s Uskrslim i to sustavno prvog dana i osmog dana uskrsnuća. Isus se javlja svojima u dvije nedjelje, uskrsno večer i nakon osam dana, opet uvečer. Kod prvog susreta Isus donosi svojima „Mir vama“ i daje im snagu Duha Svetoga. Te večeri nije bilo apostola Tome. Iz izvještaja možemo osjetiti teškoću apostola koji su dužni navijestiti radost Isusova uskrsnuća, ali to nisu uspjeli ni svome prijatelju Tomi. Koliko su se oni u tom tjednu trudili Tomu oduševiti, možemo samo zamisliti. Na sve to čuli su ove Tomine riječi „Dok sam ne vidim i ne opipam njegove rane, neću vjerovati.“ Nije li ta riječ važna svakom čovjeku i danas. Zar je jednostavno naviještati vjeru da je je Isus treći dan uskrsnuo od mrtvih i sada je živ i sudac živima i mrtvima. Kolike obitelji u svojim kućama imaju „Nevjernog Tomu“. Većina obitelji se svake nedjelje okuplja na misno slavlje, ali ima i onih koji, unutar te iste obitelji, vjeru žive na svoj privatni način. Ovaj izvještaj, iz Ivanova evanđelja, nam želi ukazati da je teško živjeti bez otajstva nedjeljne mise i pričesti. Kad se Toma druge nedjelje nalazi s braćom pokazuje i iskazuje svoje povjerenje u Gospodina i govori „Gospodin moj i Bog moj.“ Dovoljno je biti na susretu s Kristom i vjera se obnavlja i raste. I ovim danima kušnje svi smo mi, poput Tome, na ispitu vjere, ne možemo biti zajedno na euharistiji na fizički način, ali možemo u svojim obiteljima biti duhovno povezani. Uvjeren sam da nije lako shvatiti duhovnu pričest, ali sam siguran da je to na duhovnu izgradnju svima. Rastemo u vjeri svakog dana kada se držimo svih odredbi Civilnog stožera, pape i  našeg nadbiskupa.

Prvo čitanje nam poručuje da je prva crkva shvatila Isusa i živjela međusobno zajedništvo u dijeljenju dobara, u lomljenju kruha i molitvi. Sve im je bilo zajedničko, i drugi su govorili „gle kako se ovi ljube“. Nikada nismo imali bolje prilike da to ostvarimo u konkretnom životu, da se i mi poput prvih kršćana pomažemo, prihvaćamo i istinski ljubimo.

Dragi prijatelji! Moram priznati da je teško ovako komunicirati s Vama, na misi i propovijedi Vi ste naša motivacija i konkretna pomoć. Sada mogu samo duhovno vidjeti sve Vas i za sve vas moliti da ova kušnja što prije prođe i da opet i fizički budemo zajedno. Posebno pozdravljam sve bolesne, nemoćne, sve koji su u bilo kakvoj potrebi, da osjete Božju prisutnost i zaštitu i osjete našu kršćansku pomoć i blizinu.

Svima želim Mir i dobro. Fra Branko Lipša, župnik