Bonton u crkvi
Kada odlazimo na neka kulturna događanja, uvijek pazimo kako ćemo se obući. Mladi kada idu u “večernje izlaske” budno paze na svaki detalj vlastite odjeće jer su svjesni kako će ih drugi “gledati”. Ako se je za “noćni klub”, kazalište, kino, odlazak na svadbu, rođendan potrebno dotjerati, tim više je to potrebno i za odlazak u crkvu. Ne zato što će nas ondje drugi “gledati” (iako će biti i toga) već zato što dolazimo na susret sa živim Bogom u Euharistiji i u prostor gdje živi Bog prebiva.
Oduvijek je naš hrvatski narod poštovao sveta mjesta (crkve, groblja, hodočasničke prostore…) te pazio da za te prigode iz ormara “izvuče” najsvečanije. Čak i u najvećem siromaštvu.
To svakako vrijedi i za način ophođenja u crkvi i njenom prostoru. U kazalištu nećemo jesti čips, u kinu dopustiti da nam zvoni mobitel, u razgovoru se derati da nas čuju dvije ulice dalje. Tako niti u crkvi ne žvačemo, ne ostavljamo iza sebe blato s cipela, zgužvane papire, ne deremo se i ne razgovaramo na mobitel, ne šuškamo najlonskim vrećicama i mnoge druge stvari, jer poštujemo sveto mjesto.
Stoga je uvijek važno napraviti mali podsjetnik:
Za odlazak na nedjeljnu sv. misu pripazit ćemo da budemo sređeni i uredni od glave do pete. No, odijevanje za crkvu ipak nije kao da ćemo na modnu reviju i ne trebamo ni na koji način privlačiti na sebe veliku pozornost. Svojom urednošću i odijevanjem pokazujemo koliko nam je stalo do obreda kojem ćemo prisustvovati.
- Tijekom mise vrlo je nepristojno razgovarati makar i šapatom.
- Kada smo u crkvi zauzeli mjesto, nije pristojno okretati se i promatrati ljude iza sebe, mahati poznatim da nam se pridruže i sl. Ako u redu za sv. pričest ugledamo poznanika ili prijatelja, pozdravljanje i rukovanje ostavimo za vrijeme poslije mise. Pogledom i osmijehom možemo dati do znanja da smo osobu primijetili.
- Ako smo zakasnili na misu, ostanimo do vrata, pričekajmo stanku u službi i tek tada zauzmimo mjesto u najbližoj klupi.
- Svim je vjernicima dopušteno pjevati pjesme u crkvi. Nimalo nam ne treba biti neugodno ukoliko nemamo dobar sluh ili krivo intoniramo, nitko pristojan neće nam to zamjeriti jer pjevanjem također molimo.
- Nepristojno je razgovarati na mobitel u crkvi, za vrijeme mise nikako, ali i u prostoru crkve općenito. I svaki drugi razgovor s prisutnim osobama ostavimo za prostor izvan crkve.
- U crkvi se ništa ne jede i ne pije (osima vode ako je baš zatrebamo). Nije potrebno djeci donositi grickalice i bombone. Neka uče od malena da je neprimjereno jesti u crkvi. Za sat vremena ili malo više i mala djeca će izdržati da ne jedu. Naravno da to ne vrijedi za male bebe sa bočicom.
- Ne žurimo se izići iz crkve kako ne bismo na izlazu pravili gužvu. Ako pričekamo u klupi samo 2 – 3 minute, gužve na izlazu vjerojatno neće više biti, a prijatelji i poznanici neće se još razići.
- Poštujmo i okoliš crkve. Ako se vozimo pored crkve, nećemo trubiti ili projuriti punim gasom. Nemojmo u blizini crkve stvarati buku dovikivanjem, zviždanjem ili preglasnim smijehom. Možda je baš u tom trenutku zadušnica za nekoga koga njegova obitelj oplakuje, ali i tijekom službe Božje nije ugodno čuti zvukove koji su u neskladu s ugođajem vjerskoga obreda. Nemojmo bacati papire, opuške po dvorištu jer to netko mora čistiti.
Ako se nađemo u prilici da smo na službi u bogoštovnom prostoru neke druge vjere, ponašajmo se kao vjernici te vjere. Ako svi sjede i mi ćemo sjesti, a kad ustanu, činimo isto. Dijelove obreda koje zahtijevaju klečanje, klanjanje i križanje nismo dužni slijediti.
