Zagreb – Dubrava
Ove godine u našoj Dubravi jedanaesta je godina obilježavanja dana sjećanja na žrtvu Vukovara, Škabrnje, Slunja, Saborskog i svih žrtava Domovinskog rata. Zbog okolnosti u kojima živimo, obilježavanje će biti dostojanstveno u skladu sa trenutnom epidemiološkom situacijom.
U utorak 17. studenog u 16:00 sati kod spomenika u Parku dubravskih branitelja kod Kulturnog centra održat će se komemoracija na kojoj će molitvu predvoditi vlč Kristo Brkić, a župni volonteri i pripadnici braniteljskih udruga zapalit će svijeće i lampašima ispisati VUKOVAR.
U 17:00 sati služit će se sveta misa u župnoj crkvi Sv.Mihaela u spomen na sve branitelje i sve poginule u Domovinskom ratu.
Misu predvodi mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar sisačke biskupije.
Nakon mise slijedi procesija sa lampašima kroz Dubravu i duž Vukovarske ulice.
Procesija završava kod OŠ Ivana Mažuranića gdje će učenici izvesti prigodni program.
Vukovarsku ulicu osvijetlit ćemo svjetlom mira i tako odati počast poginulim braniteljima i svim stradalima u Domovinskom ratu.
Dragi župljani,
imenovanjem novog župnika u župi automatski završava mandat dosadašnjim
članovima Župnog pastoralnog vijeća i svih onih vijeća koja su u jednoj župi prisutna, a imenovana su dekretom biskupa.
U skladu s time, pozivam na molitvu za IZBOR i IMENOVANJE novog ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA ove župe.
Prema „Pravilniku“ kojega savjetujem proučiti od strane onih koji sebe smatraju suradnicima ove župe – prvi krug izbora će biti na PRVU NEDJELJU U MJESECU VELJAČI, iza svih misa. Izbor se je pomaknuo iz razloga boljeg upoznavanja župljana, osobina i naravi same župe.
ŽUPNIK
fra Goran Rukavina, v. r.
U nastavku donosim bitna obrazloženja koja se tiče ŽPV:
Dekretom od 11. travnja 2000. (br. 1054/2000), određeno je da se u svim župama Zagrebačke nadbiskupije osnuje (gdje ga nema), odnosno obnovi (ondje gdje postoji i djeluje), Župno pastoralno vijeće, a u skladu s odredbama Zakonika kanonskoga prava.
U »Pravilniku« – prema kojemu moraju djelovati župna pastoralna vijeća (ŽPV) – ističe se da je ŽPV »župnikovo savjetodavno i djelatno tijelo koje proučava, planira, usklađuje, priprema i provjerava izvođenje pastoralnog rada u župi« (čl. 1), a ono je tijelo sastavljeno od predstavnika vjernika-laika i osoba koje u župi imaju udjela u pastoralnoj službi, te zapravo »predstavlja i izražava jedinstvo u različitosti karizmi, službi i staleža u župi. Potiče i omogućuje suodgovornost u sudjelovanju svih vjernika u pastoralnom radu u župi na području naviještanja, bogoslužja i dobrotvornost te time povezuje djelovanje svećenika i laika« (čl. 2).
Članovi ŽPV-a (kojih ne bi smjelo biti manje od 7 niti više od 30) su župnik, aktivni svećenici u župi, osobe zadužene za pastoralni rad u župi, predstavnik redovničkih zajednica te župe i predstavnici vjernika-laika (i iz reda Župnoga ekonomskoga vijeća) (čl. 6).
Veći dio članova, a najmanje polovicu, izabiru ili predlažu sami župljani na način koji je za pojedinu župu najprikladniji, a manji dio članova Vijeća može imenovati župnik.
Uvjeti za izbor u ŽPV
»Predlaganje i izbor članova ŽPV-a se izvodi u skladu sa Smjernicama za izbor članova ŽPV-a u Zagrebačkoj nadbiskupiji« (čl. 7), a pravo izbora ima svaki župljanin »koji je navršio 18 godina i primio sakramente kršćanske inicijacije« (čl. 8), ali mora biti i praktični vjernik, što je jasno iz čl. 10 koji ističe da mora biti »u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom«, te da se »odlikuje čvrstom vjerom, ispravnim životom i razboritošću«. Sve izabrane i predložene kandidate župnik predlaže ordinariju na odobrenje.
Vijeće se konstituira odobrenjem ordinarija, to jest mjesnoga biskupa, a mandat članovima traje 5 godina.
Župnik predsjeda ŽPV-om i saziva sjednice, a zajedno s Tajništvom (koje čine župnik, tajnik i još dva člana) pripremaju dnevni red sjednica (čl. 14), a svaki je član »dužan župniku pomagati u unapređivanju pastoralne djelatnosti i ima pravo predlagati pitanja, koja neka ŽPV razmatra na svojim sjednicama« (čl. 15).
Prava i zadaće ŽPV-a
Pravilnik kao vlastite zadaće ŽPV-a navodi one koje se odnose na život župnoga zajedništva te poslanje u naviještanju, bogoslužju i služenju, dok o glavnim zadaćama govori sljedeći članak (čl. 17), navodeći proučavanje stvarnih prilika u župi te prilagođavanje nadbiskupskih pastoralnih planova svojim prilikama; planiranje, pripremanje i provjeravanje pastoralnoga djelovanja u župi i u međužupnom pastoralu; težnju zajedničkomu pastoralu po planu Nadbiskupije; poticanje, u duhu jedinstva i zajedništva, različitosti karizmi i služba te podupiranje molitve i djela za rast duhovnih zvanja.
ŽPV prema »Pravilniku« treba ustanoviti i trajne i privremene komisije ili odbore za određene zadaće u župi (naviještanje, bogoslužje, dobrotvornosti – Caritas) određuje čl. 18, koji dodaje da ŽPV »održava redovite sjednice barem šest puta godišnje« (čl. 19), a župnik svakomu članu ŽPV-a dostavlja potvrdu ordinarija u kojoj se ističe i da se prve nedjelje nakon primitka toga dopisa, na župnom euharistijskom slavlju, župnoj zajednici proglase potvrđeni članovi Pastoralnoga vijeća te da se svakomu članu uruči primjerak toga dekreta, čime je Pastoralno vijeće uspostavljeno.
Dragi župljani!
S obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo, možete i od kuće uplatiti svoj dar – obiteljski ili donaciju za župu sv. Mihaela. Broj računa nalazi se na ovom web-u te na stranici župe na facebook-u.
Od srca vam hvala na svakoj vrsti pomoći!
Fra Goran Rukavina, župnik
Malonogometna momčad župe sv. Mihaela osvojila je drugo mjesto na Malonogometnom turniru „HVIDR-a Susedgrad“. Turnir se održao 26.9.2021. u Gajnicama, u sportskom kompleksu NK Ponikve. U skupini D pobjeđujemo obje utakmice te se s prvog mjesta plasiramo dalje. U četvrtfinalu pobjeđujemo 3:1, a u polufinalu 1:0. Dominaciju u igri pokazujemo i u finalu, no nažalost nedostaje malo sportske sreće i porazom 2:1 osvajamo 2. mjesto i novi pehar za župne prostorije. Jedna zanimljivost iz naše ekipe s ovog turnira, između najmlađeg (Luka Filipović) i najstarijeg igrača (Josip Karamatić) razlika je 19 godina. Na turniru sudjelovali su: Ivan Perić, Tomislav Trandler, Ivan Trandler, Josip Karamatić, Marko Filipović, Luka Filipović, Ivan Božić, Mate Škopljanac Mačina, Petar Gavran i Ivan Žnidarec.
Dragi roditelji!
Od velikoga značenja za jednu župnu zajednicu jesu ministranti. Pokušajte zamisliti kako bi ta zajednica izgledala da njih nema. Kod svakoga liturgijskog slavlja ministranti su praktično najangažiraniji u slavljenju. Hvala Bogu, ova župa ima one koji su primljeni u tu službu, zahvaljujući vama roditeljima.
Ministranti također imaju svoju vlastitu zadaću. Ne zastupaju ni klerike ni zajednicu. Asistiraju biskupima, svećenicima i đakonima kod slavljenja liturgije. Oni pridonose dostojanstvu odvijanja slavlja, a svojim djelovanjem ukazuju na bitno u liturgiji. Znamo kako svaka služba i zadaća u životu nosi sa sobom neka prava i dužnosti. Tako je i s ministrantskom službom. Tko ju je prihvatio, dobio je pravo biti blizu oltara, pomagati svećeniku, sudjelovati u bogoslužju.
Naravno da uz to pravo i povlasticu idu i neke obveze i dužnosti koje pravom ministrantu neće biti teško izvršavati jer će mu pričinjati radost i buditi ponos.
Kako je naš samostan, u kojemu se nalazi i sjedište ove župe, odgojna kuća za našu braću bogoslove i kandidate/postulante koji se pripremaju za svećenički poziv tako su i oni prisutni na svetim misama. Ali važno je znati kako oni nisu „ministranti“ u tom smislu, već su tu po svojoj dužnosti i po pozivu na koji ih je Bog pozvao. Zato vaša djeca uvijek imaju prednost u onome što na ministrante spada.
Koje su ministrantske dužnosti i obveze?
Izvanliturgijske su: redovito moliti, zauzeto sudjelovati na vjeronauku, biti pristojan društvu, redovito sudjelovati na ministrantskim susretima, na vrijeme dolaziti (i dolaziti uopće) i pripremati se za ministriranje, poštovati upute i dogovore sa župnikom i voditeljem, biti na raspolaganju župi i župniku za suradnju u životu župne zajednice.
Liturgijske obveze su: pobožno pratiti i sudjelovati na svetoj misi, pozorno slušati Božju riječ, zvonjenje, priprema kadionice, pomoć kod pričesti, upoznati dijelove euharistije, sudjelovati kod slavlja ostalih sakramenata i obreda itd.
Znamo kako se u tu službu u našoj župi kandidati primaju na 3. nedjelju Došašća (12. prosinca) kada kandidati daju obećanja.
Ovime potičem vas roditelje da potaknete svoju djecu kako bi se i nakon dosadašnje promjene u župi, ponovno aktivnije uključili u život župne zajednice. Od velikog je značaja, osim nedjelje koja nam je kao vjernicima svima obveza, doći i koji dan kroz tjedan na svetu misu.
Od nedjelje 26. rujna uvodi se ponovno aktivno bodovanje te će se svaki mjesec nagraditi prvih troje koji po bodovima budu najbolji.
U nadi još veće suradnje od srca vas sve u Gospodinu pozdravljam.
župnik
fra Goran Rukavina
Kada odlazimo na neka kulturna događanja, uvijek pazimo kako ćemo se obući. Mladi kada idu u “večernje izlaske” budno paze na svaki detalj vlastite odjeće jer su svjesni kako će ih drugi “gledati”. Ako se je za “noćni klub”, kazalište, kino, odlazak na svadbu, rođendan potrebno dotjerati, tim više je to potrebno i za odlazak u crkvu. Ne zato što će nas ondje drugi “gledati” (iako će biti i toga) već zato što dolazimo na susret sa živim Bogom u Euharistiji i u prostor gdje živi Bog prebiva.
Oduvijek je naš hrvatski narod poštovao sveta mjesta (crkve, groblja, hodočasničke prostore…) te pazio da za te prigode iz ormara “izvuče” najsvečanije. Čak i u najvećem siromaštvu.
To svakako vrijedi i za način ophođenja u crkvi i njenom prostoru. U kazalištu nećemo jesti čips, u kinu dopustiti da nam zvoni mobitel, u razgovoru se derati da nas čuju dvije ulice dalje. Tako niti u crkvi ne žvačemo, ne ostavljamo iza sebe blato s cipela, zgužvane papire, ne deremo se i ne razgovaramo na mobitel, ne šuškamo najlonskim vrećicama i mnoge druge stvari, jer poštujemo sveto mjesto.
Stoga je uvijek važno napraviti mali podsjetnik:
Za odlazak na nedjeljnu sv. misu pripazit ćemo da budemo sređeni i uredni od glave do pete. No, odijevanje za crkvu ipak nije kao da ćemo na modnu reviju i ne trebamo ni na koji način privlačiti na sebe veliku pozornost. Svojom urednošću i odijevanjem pokazujemo koliko nam je stalo do obreda kojem ćemo prisustvovati.
Ako se nađemo u prilici da smo na službi u bogoštovnom prostoru neke druge vjere, ponašajmo se kao vjernici te vjere. Ako svi sjede i mi ćemo sjesti, a kad ustanu, činimo isto. Dijelove obreda koje zahtijevaju klečanje, klanjanje i križanje nismo dužni slijediti.
Sveta ispovijed je sakrament po kojem nam Bog preko svećenika oprašta grijehe. Imajmo u vidu da ovaj sakrament nije odlazak psihijatru, psihologu te da ne spada u pučke pobožnosti. Za svaku ispovijed se treba pripremiti i ona treba biti jasna i konkretna. U ovom sakramentu ispovijedamo samo vlastite grijehe – ne drugih. Svaki puta kada učinimo teški grijeh – to znači kada svjesno, namjerno i slobodnom voljom griješimo protiv Boga, bližnjega i sebe – potrebno je pristupiti ovom sakramentu pazeći da ne budemo skrupulozni. Sakrament pokore sastoji se od triju pokornikovih čina i od svećenikova odrješenja.
Čini pokornika:
• kajanje;
• ispovijed ili očitovanje grijeha svećeniku;
• odluka da će se izvršiti zadovoljština i djela zadovoljštine (pokore).
Tko želi postići pomirenje s Bogom, Crkvom i sa samim sobom, mora svećeniku ispovjediti teške grijehe (lake grijehe Bog nam oprašta na početku mise kada molimo „Ispovijedam se…“. Svećenik nalaže pokorniku izvršenje nekih čina „zadovoljštine“ ili „pokore“ da bi nadoknadio štetu nanesenu grijehom i povratio se ponašanju koje dolikuje Kristovu učeniku (kod nas je to obično molitva, ali može i nešto drugo).
Tko može opraštati grijehe u svetoj ispovijedi?
Opraštati grijehe u Kristovo ime mogu samo svećenici koji su od crkvene vlasti dobili ovlast odrješivanja.
Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu:
• pomirenje s Bogom;
• otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima;
• otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha;
• mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha;
• povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.
Što na ispovijedi ne smijemo raditi?
1) „Nisam ništa zgriješio”(?!) Ispovijed nikada ne smije započeti riječima: „Nisam ništa zgriješio”. Onaj tko tim riječima započinje ispovijed u tom je trenutku na krivom mjestu iz dva razloga: ili zaista nema grijeha te mu ispovijed u tom slučaju nije niti potrebna, ili nije promislio o svojim grijesima od prošle valjane ispovijedi te se nije pripremio za ovaj sakrament te postoji opravdana bojazan da pokornik zbog svoje nemarnosti i nebrige neće nabrojati sve grijehe, a onda je ta ispovijed u svojoj biti nevaljana.
2) „Pitajte me” (?!)
Ispovijed nikada ne smijemo započeti riječima upućenima svećeniku: „Pitajte me”. Potrebno je znati da uloga svećenika u sakramentu pokore i pomirenja nije da ispituje pokornika, nego prvenstveno da ga sasluša.
3) Ispovijed nije duhovni razgovor sa svećenikom! Treće što se ne smije na ispovijedi raditi jest taj sakrament pretvarati u duhovni razgovor sa svećenikom. Ispovijed nije duhovni razgovor između pokornika i svećenika. Duhovni razgovor ima svoj smisao i potreban je vjernicima, ali ispovijed nema svrhu duhovnog razgovora.
4) Na ispovijedi se ne ispovijedaju tuđi grijesi Četvrto na što treba paziti i ne smije se u ispovijedi raditi jest ispovijedati tuđe grijehe. U ispovijedi je potrebno probuditi kajanje za vlastite učinjene grijehe ili propuste, te za sudjelovanje ili nagovaranje drugih na grijeh.
5) Nemoj ispovijedati već valjano ispovjeđene grijehe!
Peto što ne smijemo raditi na ispovijedi jest ispovijedati već ranije valjano ispovjeđene grijehe koje kasnije nismo ponovili. Jednom ispovjeđeni grijeh koji je Bog oprostio, ako ga kasnije nismo ponovili, ne treba spominjati.
6) Tko je poslije mene na redu za ispovijed(?!)
Šesto što nikada ne smijemo na ispovijedi raditi jest svećenika „upućivati” tko je onaj tko iza nas dolazi na ispovijed. Radije se pomolimo za tog pokornika i preporučimo ga Božjem milosrđu da dotakne njegovo srce i da se otvori svećeniku.
Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.