Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19

Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19

Draga subraćo svećenici i redovnici te sestre redovnice, braćo i sestre u Kristu!

Nakon što smo proslavili Uskrsnuće Gospodinovo i živjeli posebno ozračje te svetkovine u okvirima ograničenih mjera izazvanih pandemijom bolesti Covid-19; nakon što smo osjetili težinu ograničenosti slavlja bez punoga sakramentalnog zajedništva, a naročito euharistijskoga slavlja; i nakon što su u Republici Hrvatskoj ublažene mjere te su od subote 2. svibnja 2020. godine dopuštena slavljenja svetih misa i drugih sakramenata uz sudjelovanje vjernika, ovime donosimo upute za daljnje oblikovanje crkvenog života, poštujući odredbe mjerodavnih državnih tijela kojima je cilj zaštita zdravlja i održivost zdravstvenog sustava.

U poteškoćama što ih živimo očitovalo se puno dobra i vjerujemo da će plodovi ispunjeni tim dobrom biti vidljivi u daljnjemu životu Crkve i naroda. Postalo je jasnije od čega i kako Crkva živi, povezujući duhovno i tjelesno, stavljajući težište na osobni susret, na važnost upućenosti čovjeka na čovjeka, na građenje zajedništva koje ima svoju nevidljivu i vidljivu sastavnicu. Kada je to ugroženo, osjeća se čežnja za blizinom i shvaća duboka istina da je posebice za obred i liturgijsko slavlje važna ljudska tjelesnost.

Premda uvažavajući dragocjenost raznih tehnoloških mogućnosti, Crkva vođena načelom Utjelovljenja promiče i čuva važnost tjelesne prisutnosti i ne dopušta „virtualizaciju“. U tome se vidi razlog zbog kojega je ovo vrijeme zahtjevno i pokazuje da kršćanstvo nije religija osamljenosti i udaljenosti te da nije svediva samo na navještaj, razmatranje i mentalno prianjanje uz vjerske sadržaje. Ona je povezana cjelina u kojoj se ljubav prema Bogu i bližnjima hrani slušanjem Božje riječi i blagovanjem Hrane života.

Iako u kušnjama, kakva je ova koju proživljavamo, pojedini vidici – poput molitve i razmatranja u obitelji – jačaju. Ali bez liturgijskih slavlja kršćanska zajednica slabi. Potrebna joj je milost koja je podupire u zdravlju i bolesti, u životu i smrti. Ovo vrijeme pokazuje i razne odlike Crkve i njenu sakramentalnu narav kao Božjega naroda. Crkva nije ustanovljena po zemaljskim načelima, nego je dar Božje milosti u Isusu Kristu. Štoviše, Crkva jest Njegovo tijelo, u kojemu živi združenost ministerijalnoga  svećeništva službenika i zajedničko svećeništvo vjernika.

U izvanrednim okolnostima koje živimo euharistijska slavlja nikada nisu prestala, nego su slavljena u otajstvu svećeništva kako ga potvrđuju obećanja koja prezbiteri daju tijekom ređenja, odgovarajući na pitanja: »Hoćete li pobožno i vjerno slaviti Kristova otajstva prema predaji Crkve, osobito u euharistijskoj žrtvi i sakramentu pomirenja, na hvalu Božju i posvećenje kršćanskog naroda? Hoćete li zajedno s nama zazivati božansko milosrđe za povjereni vam narod ustrajno vršeći zapovijed molitve?« Svećenicima je, naime, povjereno da Bogu prinose euharistijsku žrtvu ne samo »in persona Christi« nego i za narod.

I proteklih su tjedana vjernici bili sjedinjeni u liturgijskim slavljima slušanjem Božje riječi, molitvom i duhovnom pričešću, što im je bilo omogućeno i medijskim prenošenjem. Navještaj nije prestao, ljubav nije izostala, davanje hvale Bogu nije zamrlo. Pa ipak, sve to nije ostalo bez duboke boli pastirâ i vjernikâ, jer nam je bilo uskraćeno ono bitno, euharistijsko slavlje u zajedništvu prožetom vjerom u Krista Gospodina. Znamo da nam je u životu uvijek potrebno strpljenje u kojem trebamo i dalje ustrajati ne prestajući moliti dar Božje mudrosti.

Draga braćo i sestre, dok se u društvu traže načini na koje je moguće obnavljati, pronalaziti nove putove održavanja vitalnih djelatnosti društvene zajednice, kao Crkva pokušavamo naći prostore povratka vjernika našim sakramentalnim slavljima, vitalnim izvorima kršćanskoga života i spasenja.

Imajući pred sobom podatke i upute koje dolaze od medicinskih stručnjaka da virus kojim se širi bolest ima snažnu zaraznost (virulentnost), treba se strogo, strpljivo i uporno držati naputaka kojima je cilj uzajamna briga ljudi koji se susreću. Dakle, nije mudro misliti da će u crkvama odmah biti sve kao prije pandemije. No, Duh Božji vodi Crkvu i pomoći će nam i sljedeće razdoblje živjeti tako da budemo vođeni prema dobru. Ondje gdje su tama i umiranje pokušali zatvoriti Život, Uskrsli Gospodin darovao je i nadu i vjeru i ljubav. Božja snaga omogućuje ljudima ići onkraj prijetnje i zla; Duh Sveti daruje prostore svjetla, otvara obzore i obnavlja svijet. Zato puni pouzdanja zazivamo: »Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje.«

Pozivam sve da poštuju mjerodavne Preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (u prilogu ovoga pisma dostavljam vam dokument Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo pod naslovom Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja), kao i dolje navedene posebnosti:

1. Od župnika i voditelja zajednica zahtijevaju se određene obredne prilagodbe u oblikovanju slavlja, naročito rasporeda u prostoru, te osiguravanje primjerene higijenske razine. U organizaciji slavlja bit će potrebna zauzetost i pomoć vjernika, što će dodatno jačati vrijednost Crkve kao otajstvene obiteljske zajednice. Uz to, potrebno je više strpljenja, dogovora i osjetljivosti za bližnje.

2. Potrebno je utvrditi koliko ljudi određeni liturgijski prostor može primiti, poštujući propisanu međusobnu udaljenost.

3. Ako je moguće, neka se ozvuči prostor izvan crkve, radi lakšega sudjelovanja vjernika koji, zbog ograničenoga broja, ne mogu biti u crkvi, nego žele sudjelovati na slavlju izvan nje, poštujući propisanu udaljenost.

4. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja trebaju biti propisano udaljena. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.

5. Ondje gdje postoji mogućnost i potreba, moguće je svete mise  slaviti na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.

6. Neka se vrata crkve drže otvorena da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.

7. Neka se u crkvama vodi pojačana briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju. Svećenici neka paze na poštivanje potrebnih higijenskih odredaba glede liturgijskoga posuđa i drugih predmeta s kojima su u doticaju.

8. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i dalje ostanu prazne.

9. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenoj košarici na određenom mjestu u crkvi.

10. Neka se u obredu pružanja mira i nadalje ne koristi gesta pružanja ruke.

11. Članovi pjevačkog zbora neka održavaju propisani razmak.

12. U organiziranju pričešćivanja, neka se pazi:
a) da pričest po mogućnosti dijeli samo svećenik predvoditelj, odnosno samo jedan djelitelj, noseći odgovarajuću zaštitnu masku;
b) da svećenik prije samoga pričešćivanja dezinficira ruke;
c) da se pričest dijeli isključivo spuštajući hostiju na dlan ruke vjernika, ne dodirujući njihove ruke;

13. Budući da je broj prisutnih vjernika u ovim okolnostima bitno ograničen, neka se razvidi mogućnost većega broja misa, a svim se svećenicima, ondje gdje postoji takva pastoralna potreba, daje mogućnost da do daljnjega nedjeljom mogu slaviti tri (trinirati), a svagdanom dvije mise (binirati).

14. U dogovoru sa župnim vijećnicima ili drugim suradnicima, moguće je napraviti unaprijed određeni raspored, kada bi tko došao na euharistijsko slavlje, kako bi se izbjegao nepotreban metež.

15. Neka se za ispovijed koristi prostor (pokrajnja kapela, sakristija, dvorana), gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Važno je da drugi vjernici mogu vidjeti i svećenika i vjernika, a da budu dovoljno udaljeni da ne mogu čuti njihovu komunikaciju. Neka ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske.

16. O slavljima ostalih sakramenata i drugih obreda uslijedit će posebne upute.

17. Ove odredbe stupaju na snagu u subotu 2. svibnja 2020. godine, a vrijede do opoziva ili drugačije odredbe.

Dragi vjernici, naše nastojanje da u svim okolnostima i na razne načine budemo s Božjim narodom, ovdje dolazi do novoga daha; do novog zahtjeva poniznosti i odvažnosti, odgovornosti i ljubavi. Važno je uočiti da ti novi pomaci u svojoj biti nisu vezani samo uz obred, nego su novi rast vjerničkoga naroda u crkvenosti.

A Duh Sveti, »sjaj blaženoga svjetla i sjaj u srcu svoga puka«, uvijek daruje novu snagu, ako svoj život obnavljamo pouzdanjem u Gospodina po primjeru vjere i vjernosti Blažene Djevice Marije, njezina zaručnika Josipa, našega svetoga zaštitnika čiji spomendan danas slavimo, i blaženoga Alojzija Stepinca, zagovornika kojemu se ne prestajemo utjecati.

Svima vam Gospodin podario svjetlo, snagu i mir!

Pozdravlja vas i blagoslivlja vaš nadbiskup,                             

                                                                 Josip kardinal Bozanić, v.r.
 
U Zagrebu, na spomendan sv. Josipa, 1. svibnja 2020. godine.

Pismo biskupa HBK svećenicima i vjernicima o slavljenju svetih misa i drugih liturgijskih slavlja

Pismo biskupa HBK svećenicima i vjernicima o slavljenju svetih misa i drugih liturgijskih slavlja

Draga braćo svećenici i dragi vjernici!

Bolesti su uvijek bile i ostale sastavni dio ljudskoga života. I tako će biti do konca svijeta. Premda je napredak medicine i drugih znanosti olakšao i ubrzao liječenje mnogih bolesti, svjedoci smo kako nedovoljno poznati koronavirus stvara neizvjesnost i nesigurnost u mukotrpnoj borbi za očuvanje zdravlja. U toj borbi i brizi za zdravlje duše i tijela dužni smo koristiti raspoloživa naravna i nadnaravna sredstva.

Tako Crkva od svoga postojanja svjedoči brižnost za bolesne i potrebite; osniva zdravstvene ustanove, promiče karitativno djelovanje, znanstvena istraživanja, ustrajno se i pouzdano obraćajući molitvom Gospodinu, u zahvalnosti za znakove njegove blizine. Na tome tragu, ni mi se prošlih tjedana kao vjernici nismo umarali u raznim prigodama i na više načina upravljati svoje molitvene vapaje. Naše su molitve posebice upućene Isusovoj i našoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji, koja je Zdravlje bolesnih i „slika sigurne nade i utjehe“, kako molimo predslovljem svetkovine Velike Gospe. Obraćali smo se Njoj i drugim nebeskim zaštitnicima da nas „oslobode od opasnosti pandemije koronavirusa“.

Potičemo vas, draga braćo i sestre, da nastavite s djelima pobožnosti i molimo naše nebeske zaštitnike neka nam pomognu biti postojani u vjeri i isprose nam mir duše i tijela. Uz ovu duhovnu pomoć i potporu valja se pridržavati i zdravstvenih mjera u vidu potrebite prevencije pred nepoznatim i opasnim virusom koji ugrožava zdravlje i živote ljudi. Povežimo, dakle, molitvu s mudrim i razboritim sprječavanjem obolijevanja.

Dok zahvaljujemo svima koji su se brinuli i koji se brinu o zdravlju građana, zahvaljujemo vama, dragi svećenici i vjernici, što ste odgovorno prihvatili i pridržavali se Odredaba Hrvatske biskupske konferencije od 19. ožujka 2020. s obzirom na sprječavanje širenja bolesti COVID-19. Odredbe, koje smo donijeli iz ljubavi i odgovornosti za život i zdravlje sviju nas, nisu bile iznimka. Donesene su u zajedništvu sa Svetim Ocem, kao što su to učinile i brojne Biskupske konferencije prije ili poslije nas. Svojom disciplinom i žrtvom pokazali ste kršćansku odgovornost za opće dobro, a to je pripomoglo da pandemija ne zahvati više stanovnika Hrvatske, da zdravstveni sustav ne dovede u ozbiljne poteškoće, te da ne bude uzrokom patnje i umiranja u većim razmjerima, kao što je to bio slučaj u nekim drugim zemljama.

Hvala svima na strpljenju i podnošenju prigovora zbog mjera koje su do sada bile na snazi. Drago nam je što sadašnje okolnosti omogućuju ublažavanje odredaba, a to u životu Crkve budi nadu za postupno vraćanje u redovitije oblike liturgijskih i molitvenih okupljanja te pastoralno-katehetskoga djelovanja.
Vlada Republike Hrvatske prihvatila je u četvrtak 23. travnja 2020. zaključak o mjerama za pokretanje gospodarskih i drugih aktivnosti u uvjetima proglašene epidemije bolesti COVID-19 kojima se propisuje postupno popuštanje uvedenih mjera, te s tim u vezi dopuštanje i vjerskih okupljanja od 2. svibnja 2020., čija je obustava bila donesena Odlukom Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020.

U vidu sprječavanja zaraze, opreza i zaštite zdravlja ljudi, mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije, potičemo sve vas, draga braćo svećenici i sve vas, dragi vjernici, da se nastavite pridržavati preporuka Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo o fizičkom distanciranju, pojačanoj osobnoj higijeni, pojačanoj higijeni prostora i praćenju zdravstvenog stanja koje će biti objavljene, a odnose se na crkvene prostore i vjerska okupljanja. Riječ je o stručnom mišljenju i preporukama, koje od svih nas traže da ih shvatimo ozbiljno, da ih poštujemo te da ih se savjesno pridržavamo.

Na temelju preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo svaki će biskup za područje svoje biskupije donijeti konkretne odredbe. Stupanjem na snagu novih odredaba po biskupijama opozivaju se odredbe HBK izdane 19. ožujka 2020. koje su se odnosile na opasnost od zaraze koronavirusom.

Dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i nad grijehom, usmjerimo svoju pozornost prema svima koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti, straha i tjeskobe, pružajući im molitvom i djelima ljubavi snagu Radosne vijesti.

Sve vjernike i ljude dobre volje stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, zaštitnika Crkve i naše Domovine, i svih svetih zaštitnika naših biskupija. 

BISKUPI HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE
 

Hodočašće Marija Bistrica 2020 – OTKAZANO

Hodoćašče u Mariju Bistricu 2020. - OTKAZANO

Dragi i poštovani župljani i prijatelji Župe svetog Mihaela arkanđela u Zagrebačkoj Dubravi!
Koristim moderne medije da Vas obavijestim kako ne možemo ništa organizirati za hodočašće u Mariju Bistricu. Kao što znadete svakog 1. svibnja vjernici i mladi iz naše Dubrave su hodočastili u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, s posebnim naglaskom na pješake. Ove godine zbog koronavirusa to nam nije moguće ostvariti. Ovim priopćenjem sve molim da se držimo odredbi nacionalnog stožera i da ostanemo doma i u svojim obiteljima molimo zagovor nebeske Majke da se ova pošast smiri i ode od nas i čitavoga svijeta.
Nadam se da će i ovih dana biti izdane nove mjere popuštanja od strane stožera i naše HBK. Čim naši biskupi objave svoje priopćenje brzo ćemo to objaviti na stranici župe i Facebooku.
Nama je posebno drag blagdan svetog Josipa radnika koji nas svake godine okuplja u Mariji Bistrici. Vrijednost rada u modernom društvu je u velikoj krizi. Svi žele biti „gospoda“, zato se i događa da se „ništa ne isplati.“ Sveti Josip bio je obični tesar i stolar koji je zajedno sa zemaljskim ocem Josipom radio svojim rukama. Nakon Josipove smrti svojim rukama prehranjivao je majku i sebe. Biblija nas uči da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku i dao mu radost rada – koju promatra igrom. Čovjek je u Edenskom vrtu sretan i rad ne doživljava kao muku. Problem nastaje čovjekovom neposlušnošću i odbacivanjem Boga svojim grijehom dirajući u drvo spoznaje dobra i zla. Izbačen je iz raja zemaljskoga i od tada mora u trudu i naporu raditi za svoj opstanak. Tih stvarnosti smo i sami svjesni, već je sveti Pavao napisao ove riječi, svojim vjernicima, „Tko ne radi, neka i ne jede, a čujem da neki od vas ništa ne rade nego dangube. Takve molim neka s mirom rade i svoj kruh jedu.“ Nije lako u ovim trenucima nesigurnosti i straha, ali sve nas to, što nas zaokuplja, poziva na odgovornost i na rad. Molimo zagovor svetog Josipa da nam bude poticaj i zagovor u svagdašnjem životu i da radosno ulažemo svoj život i tako brinemo jedni za druge. Bez rada, reda, discipline i molitve teško možemo očekivati napredak u svagdašnjem životu. Zato sebe i sve vas pozivam na molitvu i rad.
Svima želim Mir i dobro. Fra Branko Lipša, župnik

Razmišljanje župnika za 3. vazmenu nedjelju

Razmišljanje župnika za 3. Vazmenu nedjelju

Dragi i poštovani župljani i prijatelji Župe svetog Mihaela arkanđela u Zagrebačkoj Dubravi!

Nadam se da će ovo biti moje zadnje obraćanje u vrijeme izolacije zbog koronevirusa. Prema Civilnom stožeru ima nade da se pod posebnim uvjetima sljedeće nedjelje vidimo i budemo fizički, a ne samo duhovno, zajedno na misi. Raduje me ova vijest kao i svakoga od vas. Previše se naglašava ono negativno, a premalo se vide mali pomaci u našem životu obitelji i zajedništva u njima. Volio bi da to iskustvo u danima krize ne zaboravimo, već svakoga dana nađemo vremena jedni za druge, posebno za vrijeme koje ćemo posvetiti obiteljskoj molitvi.

Danas Crkva slavi Treću Vazmenu nedjelju u kojoj možemo slušati dio 24 glave Lukina evanđelje o dvojici Isusovih učenika koji putuju u Emaus. Kleofa i njegov prijatelj tužni i žalosni i pomalo razočarani odlaze iz Jeruzalema u susjedno selo Emaus da sve događaje stave na stranu i malo odmore. Doživjeli su teške trenutke na Veliki petak, Isusovu smrt na križu, čuli su žene da je treći dan Isus uskrsnuo i da nije u grobu. Na putu su zaokupljeni tim mukama i ne osjećaju stranca koji im prilazi i ide s njima. U tom razgovoru oni strancu tumače događaje oko Isusa, „a mi se nadasmo da je on onak koji će otkupiti Izrael.“ U tim riječima osjeća se njikov strah i bjeg od svega što su doživjeli. Nije li ova riječ aktualna i danas kada smo još svi u izolaciji i nesigurni glede potresa, koji još uvijek ne miruje. Mi smo poput ove dvojice spremni pobjeći na sigurno, a gdje je to? Stranac im želi otvoriti oči vjere tumačeći im Pisma sve od Mojsija i proroka koji tumače kako Mesija treba trpjeti. Došavši do Emausa učenici zaustavljaju stranca „da ostane s njima, jer umalo će večer i dan je na izmaku.“ Na zajedničkoj večeri otvaraju im se oči i u vrijeme lomljenja kruha i blagoslova, u strancu, prepoznaše Isusa i svoju radost i vijest da je Isus živ nose apostolima u Jeruzalem. Ova poruka je nama ohrabrenje u svim strahovima, nesigurnostima, nemirima, da Bog svojih nikada ne ostavlja. Sada su dani ispita naše vjere u kojima treba ustrajati i neprestano vapiti Gospodinu da buda uz nas i sve naše. Uskrs je blagdan života, blagdan nade i pouzdanja da se ništa ne događa u našem životu bez Njega. Riječi dvojice učenika treba da i nama odzvanja, „nije li gorjelo naše srce dok nam je govorio, dok nam je otkrivao pisma.“ Naše srce ovih dana treba gorjeti, jer i mi možemo slušati Božju riječ na sve načine i na svim medijima. Ono što je potrebno, je to da sve ono što čujemo i u srcu nosimo ostvarimo u našim međusobnim odnosima. Ovo su dani velike kušnje, mnogi su ostali bez posla, bez materijalne sigurnosti, samo udruženi i otvoreni jedni drugima možemo ići naprijed u novi život. Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, reći će nam naš Gospodin. Ključ svega u našem životu mora biti u ljubavi. Sveti Augustin nam poručuje, „Ljubi i čini što hočeš.“ Doista samo onaj koji istinski ljubi druge i spreman je sebe darovati drugima, svojoj braći i sestrama, biti će čovjek neba. Citirat ću našeg pokojnog profesora, svima nam poznatog i dragog, fra Tomislava Janka Šagi Bunića, koji je pod stare dane govoreći o Civilizaciji ljubavi isticao Matejevo evanđelje, „Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.“ Mt 25,40

Dragi vjernici nadam se da ćemo moći uskoro pokazati ljubav na djelu, a ne samo o ljubavi pričati. Ljubav živjeti, Isusa u lomljenju kruha prepoznati naš je životni zadatak.  

Svima želim Mir i dobro. Fra Branko Lipša, župnik

Obavijest o smrti Fra Nikola Bašnec

Obavijest o smrti Fra. Nikole Bašneca

Draga braćo i sestre,
 
našega brata fra Nikolu Bašneca Gospodin je pozvao k sebi u svoje vječno kraljevstvo. Tu smo obavijest primili jutros iz bolnice. Preporučamo dušu pokojnog našeg brata u naše molitve, neka mu Gospodin dade vječni mir i nagradi u vječnosti sve ono dobro što je za svojega života na zemlji činio kao redovnik, svećenik, kateheta, župnik i duhovni asistent OFSa.
+Fra Nikola je prošle godine proslavio 50-tu obljetnicu misništva.


Rođen je 4. 12. 1943. u Goričanu, Međimurje, Hrvatska. Stupio je u Red tada Ilirske kapucinske provincije gdje je 19. 08. 1960. obučen u habit te započeo novicijat u Vipavskom

Križu (Slovenija), a prve zavjete je položio 20. 08. 1961. Niže redove (tonzuru i lektorat je
primio 1965.). Za svećenika je zaređen 3. 7. 1969. u Solothurnu u Švicarskoj gdje studirao
teologiju.
Bio je na službi u više samostana u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji. Najprije od
1970. u Varaždinu gdje je kao kapelan imenovan u župi Sv. Vida a bio je istovremeno u
pastoralnoj pomoći u župi Sračinec, zatim je premješten u Splitu gdje je bio od 1973. – 1979.
najprije kao župski pomoćnik, pa župskim vikarom, i na kraju župnik od 1979. do 1985. U
tom periodu je bio od 1980. član Nadbiskupskoj vijeća za pastoral obitelji Splitsko-makarske
nadbiskupije. Zatim je bio kapelan u Zagrebu – Sv. Mihael od 1985., a zatim i kao župnik
1986. do 1988., zatim je od 1988. – 1991. bio u Karlobagu gdje je obnašao službu
samostanskoj vikara, od 1991. do 2000. kao župnik-moderator u tada najvećoj župi u
Hrvatskoj i Zagrebu. Od 2000. do 2012. obnašao je službu župnog vikara u istoj župi.
Ponovno je premješten u Karlobag od 2012. – 2014. gdje je osim što je bio na pastoralnoj
pomoći braći u samostanu i župama zajedno s tamošnjom braćom pripremao proslavu 300.
obljetnice dolaska kapucina u Karlobag i na kraju je od 2014. u samostanu Sv. Leopolda
Mandića u Zagrebačkoj Gornjoj Dubravi.
Bio je glavni urednik lista „Ljudima Prijatelj“ od 1988. – 1994.
Tijekom svoga bogatoga pastoralnog rada kao svećenik obavljao je mnoge dužnosti
među kojima se posebno ističe više od 25 godina službe kao Nacionalnog asistenta
Franjevačkog svjetovnog Reda u Hrvatskoj a nekoliko puta je bio i predsjednik Konferencije
nacionalnih duhovnih asistenata. Od 2000. godine bio je imenovan duhovnim asistentom
OFS-a Zagrebačke regije „Bl. Alojzija Stepinca“. Tom svojom djelatnosti trajno je pomagao
svjetovnim franjevcima i ohrabrivao ih u tom važnom i jedinstvenom razdoblju suvremene
obnove OFS-a i njegova organiziranja u duhu obnovljenog Pravila i Konstitucija. Bio je i član
Hrvatskog društva katoličkih novinara.
Bio je član Komisije za Evangelizaciju HKVRP.
Osim svoga pastoralnog rada kao župnik, gvardijan i asistent OFS-a, fra Nikola se
bavio i spisateljskim radom. Osim što je pisao brojne članke i osvrte poznat je i po tome što je
napisao više knjiga među kojima se ističu: „Uskrsnuće usred života“, „Od Martina do
Valentina“, „Od Franciske do Martina“, „Krizma“, „Sv. Franjo u službi mira i ekologije“,
„Sveti Mihael Arkanđeo“ – posvećen hrvatskoj policiji i knjiga spomenica o 50. godišnjici
jubileja Župe Sv. Mihaela u Zagrebu-Dubravi.

Dopis župnika za Uskrsni ponedjeljak

Dopis župnika za Uskrsni ponedjeljak

Dragi i poštovani župljani i prijatelji Župe svetog Mihaela arkanđela u Zagrebačkoj
Dubravi!

Jučer smo puni radosti u izolaciji proslavili naš najveći blagdan Uskrs. Dobro je
istaknuti da crkva svih ovih osam dana, sve do sljedeće nedjelje, slavi osminu
Uskrsa u kojoj svaki dan možemo čuti; „Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu“. Danas je prvi dan te Uskrsne osmine, kada slavimo
Uskrsni ponedjeljak. Prijenos mise na kompjuteru biti će u 10,30.

Evanđelje današnjega dana poziva nas na susret s Uskrslim sa ženama ili na novu laž glavara svećeničkih i glavara narodnih da su Isusa učenici ukrali. Žene se
nalaze na grobu i oplakuju svoga Učitelja, vidjevši sve što se događa odlučile
su javiti učenicima vijest o praznom grobu. Na tom putu susreće ih Isus s
pozdravom „Zdravo.“ Šalje ih da budu prve blagovjesnice uskrsloga preplašenim
učenicima. Osjetiti u ovim danima snagu i blizinu Uskrsloga itekako je važno za
svakoga od nas. Isus je tu, ne ostavljaj nas ni u jednom trenutku našeg života.
Potrebno je beskrajno pouzdanje i vjera da nas uvijek čuva na našem putu života.

S druge strane imamo i strah onih koji su se Isusa odrekli pred Pilatom. Judi su nudili
i dali samo trideset srebrnika da Isusa izda, a sada vojnicima koji su čuvali Isusom  grob za laž nude veliki novac. Đavao je
spreman na sve, i nikada ne miruje. Na veliki petak, farizeji glavari narodni,  bili su sigurni da su se riješili Isusa, ali sada osjećaju još dublji strah. To je istinski razlog za novu zloću i novu laž.

Draga braćo i sestre, sve je to nama poziv da Isusovo uskrsnuće dublje prihvaćamo i u njegovoj ljubavi živimo. 

Sve nas neka
prati Krist Uskrsnuli.

Fra Branko Lipša, župnik

Uskrsna čestitka

Uskrsna čestitka

Dragi i poštovani župljani i prijatelji Župe svetog Mihaela arkanđela u Zagrebačkoj Dubravi!

Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs. Ovom čestitkom želio bi, u ime svih u samostanu, započeti Uskrsno slovo. Gledajući ljudskim očima, ovo je najteži Uskrs za svakog kršćanina, zbog opasnosti koronavirusa i potresa u našem gradu. Slavit ćemo ga odvojeno, ali povezani vjerom u duhu. Promatrajući ove trenutke naše ljudske kušnje očima vjere osjećam posebno milosne trenutke u kojima se vraćamo prvoj crkvi – koja je bila u katakombama i obiteljska crkva.

U prvom čitanju mise Uskrsa čuti ćemo riječi apostola Petra, koji donosi prvu katehezu o Isusu. Važno je istaknuti da nas Petar podsjeća na Isusov život u javnom djelovanju, koji je započeo do Ivanova krštenja na Jordanu, kada je Isus prošao  našom zemljom čineći dobro. Govori o  njegovoj muci, smrti i slavnom uskrsnuću, i ključ je Petrova riječ „mi smo tome svjedoci.“ Dragi prijatelji, za nas je ovo temeljni blagdan vjere i siguran put za vječni život. Isusovim uskrsnućem i nama je ostvarena mogućnost vječnog života. Ova kušnja i sve opasnosti trebaju nam pomoći da osjetimo muku prve crkve i Isusovih prijatelja. Žene sve u strahu i trepetu od kamena na grobu dolaze moliti za svoga prijatelja. Iznenadio ih je prazni grob te javljaju njegovim učenicima „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Biti će to trenutak u kojem će Petar i Ivan otići na grob kako bi sve istražili, ali Isusa nisu našli. Marija Magdalena vratila se ponovno grobu i susrela uskrsnuloga i postat će prva blagovjesnica, jer je Uskrsli šalje da vijest donese njegovim učenicima. Tu istu večer Isus Uskrsnuli javit će se svojima s pozdravom „Mir vama“.

Draga braćo i sestre u ovim mislima nalazimo se i mi danas potrebni nade i riječi utjehe Krista Uskrslog, Mir vama. Čitavi svijet je uznemiren, u strahu od opasnosti korona virusa. Temeljna poruka koja se traži ovog Uskrsa je nada. Bog sve vidi, sve zna i svojih nikad ne ostavlja. Osim toga dao nam je pamet i razboritost kako bi držeći se propisa mogli ovo zlo što prije pobijediti. Koristim priliku sve pozvati na zajedništvo i molitvu za sve one koji svoje živote ulažu kako bi bili blizu pogođenih bilo kojim zlom. Na prvom mjestu to su naši heroji u zdravstvenom sustavu, naša policija, sve službe na korist građanima. Želim da svima Uskrsli udijeli snage, strpljivosti i ljubavi u služenju najpotrebnijima. Lako je i lijepo pričati o ljubavi kada je sve dobro i nema opasnosti, ali tu ljubav svjedočiti i živjeti za druge kada te sigurnosti nema, to je snaga vjere. Zato iskreno zahvaljujem svima koji se žrtvuju za svoje bližnje, jer sjetimo se Isusovih riječi iz  Matejeva evanđelja; „ Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.“Mt, 25.40“

Naše kršćanske obitelji pozivam na dublje zajedništvo, na međusobnu komunikaciju i zajedničku molitvu. Ovo vrijeme kušnje treba iskoristiti da se više zbližimo i ljubav koju smo na oltaru obećali sada živimo. Temeljni znak Uskrsa za naše vjernike je blagoslov uskrsnih jela. Sada se to zabranjuje u crkvama i na ulicama, ali se želi naglasiti kućna crkva u kojoj roditelji (otac ili majka) okupljeni oko stola blagoslove uskrsno jelo. Na stranici župe možete naći i predloženu molitvu za taj trenutak.

Na kraju ovih nekoliko misli, morate znati da i nama fratrima i našim časnama svi Vi nedostajete. Molimo Gospodina da nas ovo zlo što prije napusti te da zajedno slavimo otajstva naše vjere.

Svima Vama i svima Vašima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs, braća iz samostana svetog Mihaela i naše časne sestre Franjevke.

Blagoslov jela u obiteljima

Blagoslov jela u obiteljima

Blagoslov jela u obiteljima može izgledati ovako:

Gospodine Bože naš!

Molimo te Blagoslovi ovo vazmeno jelo: meso, kruh, jaja, prve plodove zemlje, … koje ćemo danas i ovih dana blagovati kod zajedničkog stola u svojim obiteljima. Pomozi nam da radost i zajedništvo živimo u svojim domovima i u osobnom životu. Tako ćemo u ovom svijetu živjeti kao kršćani koji su otkupljeni smrću i uskrsnućem tvoga Sina, navješćujući njegovu smrt i slaveći uskrsnuće. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen. 

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑